Bila jednom postrojba... u čudne odore odjevena, od Slavonaca sastavljena, do zuba naoružana. Sastavi ih Franjo barun Trenk i dade im života buran tijek.Gdje su prošli strah su posijali. Dobro ih zapamtiše Bavarci, Prusi i Francuzi.
Trenkovi Panduri
su dio hrvatske vojne povijesti. Bijaše to vojska koja je ostavila jasan trag u ratnoj povijesti Europe. Neobična je bila pojava Pandura na ratištima onog vremena iz nekoliko razloga:
1. Način ratovanja
razlikovao se od načina ratovanja neprijatelja zahvaljujući podjednako Trenkovoj lucidnoj taktici i Pandurima kao izvrsnim ratnicima, npr. već u ono vrijeme Trenk je sa manjim skupinama vojnika obavljao vrlo uspješno presudne poteze s manjim skupinama svojih dobro osposobljenih pješaka grenadira ili husara duboko u neprijateljskoj pozadini.
Kao vojnici bili su vrlo vješti, drsko hrabri i vrlo surovi, što i nije bilo čudno jer su došli ratovati u srednju Europu iz prostora i vremena koje je u hrvatskoj povijesti bilo označeno kao krvavo
i neumoljivo razdoblje dugogodišnje netom završene turske okupacije.
2. Odjeća Pandura
bila je vrlo slična turskoj po ideji samog Trenka. Vrlo je mala vjerojatnost da bi jedan hrvatski zapovjednik došao na takvu ideju zbog averzije Hrvata prema turskom okupatoru i svemu što je donio sa sobom, međutim sam Trenk je bio neopterećen takvim predrasudama. Šarenilo boja na odorama i njezin izgled imali su za cilj psihološki pritisak na neprijatelja tim više što su za vrijeme prodora Panduri vikali:”Allah,Allah!”, sijući paniku, a koristeći neinformiranost druge strane.
3. Oružje Pandurapo tipu je bilo tursko, ali izrađeno kvalitetnije od turskog u kovačnicama Bavarske i Austrije.
4. Prva vojna glazba Europe
Trenkovi Panduri su bili prva vojska u Europi koja je u svom sastavu imala vojnu glazbu. Zanimljivo je da su se činele tada prvi puta pojavile u Europi.
Glasovitu postrojbu Trenkove pandure osnovao je 1741. godine barun Franjo Trenk uz podršku kraljice Marije Terezije.
Austrija se našla u nasljednom ratu sa pruskim kraljem Fridrikom II, kome su pristupili Bavarska i Francuska (nepriznavanje Pragmatičke sankcije), te je kraljici Mariji Tereziji bila dobrodošla vojna pomoć koju je nudio barun Trenk.
Trenkova ponuda se sastojala u opremanju postrojbe od 1000 pješaka koji bi ratovali za kraljicu što je bio presedan da tako moćnu državu vodi mlada žena.
Prva postrojba Trenkovih pandura brojila 1030 vojnika:
Jedan zapovjednik, oberstwachtmeister (bojnik) Trenk
Dva satnika
Jedan natporučnik
Pet poručnika
Jedan kvartir
Jedan pobočnik
Dva kapelana
Pet pisara
Dva ranarnika
40 harambaša
80 kaprala
890 prostih momaka...
Materijalni interes pandura bio je ratni plijen, osim ratne blagajne, barjaka i topova neprijatelja koje su bili dužni ustupiti monarhiji.
Sve odredbe bile su navedene u otvorenom kraljičinu pismu.
27. svibnja 1741. godine cijela je postrojba prošla kroz Beč u defileu uz sviranje „turske bande“. Bečlije su bili oduševljeni dojmom koji ostavili panduri, te su sutradan defile obnovili pored salzijanskog samostana da bi ih vidjela carica Amalija, udova Josipa I.
18. lipnja 1741. godine u prvoj akciji panduri osvajaju Zoptenberg.
U ratovanju koriste novu taktiku odvažnih akcija i smjelih manevara u krutim linijskim redovima tadašnjih europskih vojski. Tek u današnje vrijeme otvaranjem vojne dokumentacije neprijatelja iz onog doba postalo je jasno da Prusi, Francuzi i Bavarci nisu imali rješenja za način ratovanja protiv takozvanih freikorps postrojbi sastavljenih uglavnom od Hrvata kakvi su bili i trenkovi panduri. Pokušali su osnovati postrojbe koje bi se suprotstavile freikorps postrojbama, ali bez uspjeha. Prvu prusku postrojbu sastavljenu od drvosječa u prvoj bitci sasjekli su Kozaci do zadnjeg čovjeka.
U mnogobrojnim akcijama došla je do punog izražaja genijalna inventivnost Trenka. Kao zapovjednik Trenk je bio vrlo strog, ali primjeran vođa.
Dokaz tome su mnogobrojni pokušaji smjenjivanja Trenka sa mjesta zapovjednika i istovremeno velika privrženost pandura Trenku.
Odora pandura je bila slična turskoj, ne bi li plašili na taj način protivnike Turcima, koji su pedesetak godina prije protjerani iz Slavonije, ali su za Europu još uvijek bili bauk okrutnosti.
Oužje pandura je bilo: - puška
- dva para kubura
- sablja “karabela”
- handžar
U to vrijeme to je bilo naoružanje „do zuba“.
Trenk je prvi zapovjednik koji je u sastav postrojbe uveo vojni orkestar. Turkisch band je naziv prve vojne glazbe koju su poslije zvali “trenkova banda”.
Sastav bande: - 1 veliki bubanj koji se udarao s obje strane
- 1 činele, koje su se pojavile u Europi prvi puta
- 10 puhačkih instrumenata (sličnih sopelama).
Banda je svirala glazbu orijentalnog prizvuka. Danas u Požegi djeluje Gradska glazba i Povijesna postrojba “Trenkovi panduri” koja nastavlja tradiciju “trenkove bande.”
Kopija orginalnog pisma koje je Franjo barun Trenk 17.01.1745. osobno predao carici Mariji Tereziji moleći da mu postrojba pandura pređe u regularnu pukovniju, što mu je carica i odobrila.
Još tri puta je Trenk novačio pandure i husare za “Trenkovu pandursku regimentu” kako se poslije prozvala postrojba:
1743. godine postrojba je brojala 3 200 pandura i 100 husara;
1744. godine je Trenk unovačio 2 500 pandura i 130 husara;
1745. godine unovačio je Trenk 800 novih momaka.
Trenkovi panduri su bili vojska na zlu glasu od Francuske do Češke zbog okrutnosti, ali im nitko nije osporavao hrabrost i vještinu ratovanja. Neprijatelj u jednakom omjeru broja vojnika nije imao prilike za uspjeh.
To je razumljivo ako se uzme u obzir da su panduri došli sa područja koje je 160 godina bilo pod okupacijom Turske. Djedovi i očevi pandura su naraštaji koji su mnogobrojnim krvavim bitkama iznijeli pobjedu nad stoljetnim okupatorom. Stariji panduri bili su živi sudionici okršaja sa pljačkaškim skupinama iz Bosne koje su se zalijetale u Slavoniju i nakon izgona Turaka. Slavonija je bila nemirno područje gdje su ljudi radeći u polju ili u šumi morali u svakom trenutku biti spremni za obranu vlastita života i imovine.
Iako nije stizala pomoć pred daleko brojnijim neprijateljem 146 pandura, pod zapovjedanjem satnika Erlacha, kod Weissensteina i Aua, 1741. godine, udari i razbije formaciju od 3200 Francuza i Bavaraca!!!
Za mnogobrojne ratne uspjehe Trenk je napredovao do čina pukovnika.
1745. godine u češkom selu Gablu oprosti se Trenk sa svojim pandurima, koji su i dalje ratovali, ali ne tako uspješno kao s njim.
Mnogobrojni Trenkovi protivnici su digli optužbu protiv Trenka. Uglavnom su ga tužili otpušteni časnici. Optuživali su ga za:
okrutno postupanje sa vojnicima i časnicima;
silovanje žena i djevojaka;
pronevjeru državne blagajne;
namjerno puštanje pruskog kralja Fridrika II, kojeg je navodno mogao zarobiti;
navodno otpremanje 30 000 pušaka u Slavoniju sa ciljem podizanja bune protiv kraljice itd.
Na sudu se pokazalo da su sve optužbe neutemeljene, međutim njegovi protivnici su neumorno obnavljali postupak. Kraljica je predlagala Trenku da moli oprost, ali njegov ponos mu to nije dozvoljavao, tako da je svoj mladi burni život skončao sa 38 godina života 04. listopada 1749. godine u tamnici u Spilbergu kraj Brna u Moravskoj nakon što je napisao oporuku i dvije knjige memoara.
Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskog naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam.
Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati poglavito Slavonci su se, još jednom, proslavili kao odlični ratnici, što je posebice bitno u današnje vrijeme kada neki suvremenici nespretno interpretiraju Hrvate kao ljude nesklone vojnoj službi.
Trenkovi panduri su jedan od mnogobrojnih dokaza da su Hrvati odlični ratnici.
Trenk je znao govoriti «Ich bin Slawoner»- Ja sam Slavonac.
Iako je porijeklom bio Prus, rođen u Italiji, za mladosti prošao s ocem puno država, barun po plemićkom statusu kao zreo čovjek je govorio da je Slavonac, kao pukovnik carske vojske koja je strepila od pokušaja Hrvata da se odvoje od matice i uspostave ponovno vlastitu državu iskazao je privrženost Slavoniji i njezinu narodu primivši tako svu podmuklost i sebičnost bečkog dvora na svoja leđa skončavši svoj burni mladi život u najzloglasnijoj tamnici.
Za Jugoslavije mnogi su Trenka opisivali kao pijanca, kockara, švalera, grubijana jer nisu mogli podnijeti čovjeka koji je dokazao da su Slavonci u ono vrijeme bili ratnici za posebne zadaće.
Nakon što austrijski vojskovođe izgubili oko 2000 ljudi u bezuspješnim pokušajima, Trenk je s pandurima uspio forsirati Rajnu i osigurati prebacivanje glavnine austrijske vojske što je bio šok za francuski dvor.
Od Trenkove pandurske regimente i nakon raspada trenkove pukovnije ustrojen je 22. prosinca 1748. «Slavonski bataljun» iz kojega 20. listopada 1756. nastaje 53. domobranska pješačka pukovnija, postrojba s najdužim trajanjem u hrvatskoj vojnoj povijesti do danas. Pukovnija se rasformirala 05. prosinca 1918. godine kada ih je dio poginuo na Trgu bana Jelačića u Zagrebu jer su se pobunili protiv stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Trenk se zalagao za spajanje Slavonije s maticom zemljom Hrvatskom.
Spomen- medalja 53. pješačke pukovnije (pozlaćena)
Spomen- medalja 53. pješačke pukovnije (Srebrna)
FRANJO BARUN TRENK
Franjo Trenk rođen je na Novu godinu 1711. u Reggio Calabriji gdje mu je otac Ivan, austrijski časnik, bio na službi. Kao dijete živi u Italiji, Mađarskoj, Slavonskom Brodu i Požegi. Kada je stasao u mladića, otac ga šalje u vojnu školu u Šopron.
- 19.07.1726. godine Trenk stupa u pješačku pukovniju grofa Nikole Paffyja gdje postaje zastavnik.
- 1732. otac Ivan Franji poklanja imanje Brestovac, gdje Trenk živi sa ženom i djecom do 1737. godine te nakon toga odlazi u Rusiju i raspoređuje se u husarsku regimentu. U Rusiji 1740. biva osuđen i deportiran iz zemlje. Nakon što se vratio u Slavoniju na svoje imanje, zatiće katastrofalno stanje, turci su ćesto prelazili Savu i pljačkali slavonska područja, uključujući i Trenkovo imanje. Osim turaka, slavonske šume su bile pune hajduka.
- Početkom 1741. Franje Trenk osniva pandure kako bi zaštitio svoje imanje. Nedugo nakon osnivanja pandura dolazi u sukob sa vlastima jer je samovoljno prelazio granicu na Savi i tražio pravdu kako bi kaznio počinitelje pljačke u Slavoniji. Najteži icident je napravio kada je prešao Savu i ubio harambašu Vidaka u čijoj je kući pronašao i stvari sa svoga imanja. Zbog svega u Osijeku biva osuđen a kako bi izbjegao kaznu zatvora, preko fratara iz veličkog samostana obučen u njihovu odoru odlazi na Kaptol a zatim u Beć gdje ga prima Marija Terezija, kojoj nudi vojnu pomoć u zamijenu za pomilovanje.
Carica Terezija prihvaća Trenkovu pomoć i Trenk 31. svibnja 1741. dovodi prvu grupu Trenkovih pandura pred caricu u Beč.
Trenk veoma brzo dolazi na glas kao sjajan vojnik, ali i kao čovjek neobuzdane naravi, o čemu svjedoče brojni sukobi i dvoboji s drugim časnicima. Sastavni su dio života njegova društva pijanke, kartanja, zabave sa ženama i proganjanje razbojnika koji se u to doba skrivaju po slavonskim šumama.
Nakon kračeg broja godina i ratovanja po europskim ratištima Trenk postaje najbogatiji čovijek Slavonije.
- imanje Brestovac ( otac mu poklanja 1732. a koje je Ivan kupio za 18 000 forinti )
-18. svibnja 1744. za 29 300 forinti kupuje imanje Velike pod koju pripada i Trenkovo,
- u ožujku 1751. godine za 96 000 forinti Trenk kupuje imanje Pleternice i Pakraca
-zadnje imanje koje je Trenk kupio, bilo je Nuštar za 3000 forinti, koje nikada nije uknjižio pod svoje ime, bio je prevaren.
Trenku je Pleternica bila najveća gospoštija koja je u to vrijeme brojala 38 sela ili zaselaka zatim Velika sa 36 sela. Najbogatije imanje Trenku je bio Pakrac jer je imao veliko lovište koje je bilo puno divljaći.
Kopija orginalnog popisa Trenkovi pandura iz 1753. godine koje sadrži nešto više od 1000 imena i prezimena
-29.08.1748. oko 10.00 sati Franjo barun Trenk biva osuđen a isti dan oko 22.00 sata krenuo je pod pratnjom u najzloglasniju tamnicu u Češkoj, Špilberg.
Barun Franjo Trenk završio je mistično život u najzloglasnijem zatvoru austrijskog carstva u tvrđavi Špilberg u Brnu.
- 03. listopada 1749. pozvao je dr. Pergera da ovjeri trenkovu oporuku i da osobno bude izvršitelj oporuke. Svjedoci su bili zam. zapovijednika Tvrđave Špilberg i zapovijednik mjesta.
Umro je 04. listopada 1749. u 01.00 sat iza ponoći, tada je imao 39. godina. Nuđeno mu je da moli milost carice i da će biti pošteđen tamnovanja ali ponudu je odbio. Umro je u habitu kojega nose fratri.
Svojom oporukom je dokazao svoju nesumnjivu lojalnost austrijskoj kruni koja ga je nakon svega što je učinio za njen opstanak odbacila. Rođen u Italiji, porijeklom iz ugledne pruske obitelji, živeći na prostoru od Sicilije do Temišvara za sebe je govorio:"Ich bin Slawoner"- "Ja sam Slavonac". Zašto? Možda su tome krive lijepe Slavonke ili Slavonci koji su u njegovoj pandurskoj regimenti prošli ratišta Češke, Bavarke, Francuske i Nizozemske. Pandurska karabela sjekla je sve vojske pred sobom kao nezadrživa apokalipsa. (Vojna izvješća objelodanjena nakon 260 godina kazuju da vojne formacije Prusije i Francuske jednostavno nisu imale načina da se suprotstave taktici hrvatskih postrojbi s područja Hrvatske i Slavonije.
Nasljednici Trenkovih pandura posljednju bitku vodili su usred Zagreba, prosvjedujući za Republiku Hrvatsku, 177 godina nakon što ih je barun Trenk osnovao. Opširnije možete pročitati ovdje